Povijest
Planinarski dom na Hahliću – kratki osvrt uz najnoviju obnovu
Planinarski dom na Hahliću jedan je od najstarijih, najpoznatijih i vrlo posjećenih planinarskih objekata na području Primorsko-goranske županije. Razlog tome leži u izvanrednoj privlačnosti planinskog masiva u kojemu je smješten ponad Kvarnerskog zaljeva i nadomak Rijeke, bogatoj i staroj tradiciji planinarstva na ovom području, ali i njegovanju specifične grobničke gostoljubivosti. Najnovija opsežna obnova prilika je da se ukratko prisjetimo njegove zanimljive prošlosti nerazdvojivo povezane s povijesnim mijenama koje su se tu odvijale kroz proteklo stoljeće, te da se iskreno zahvalimo svima koji su kroz čitavo to vrijeme ulagali svoj trud i svoja nastojanja da se baš tu na Hahliću utemelji i održi Planinarski dom u zaista pravom smislu te riječi. To je također prilika da novom formalnom vlasniku objekta Općini Jelenje čestitamo na uloženim iznimno velikim sredstvima za obnovu doma u ograničenom proračunu Općine, na njihovom pohvalnom u hrvatskim okvirima raritetnom opredjeljenju da se planinarski dom na samo očuva od propadanja, već suptilno nadogradi, osuvremeni i učini u svakom pogledu ljepšim i ugodnijim za boravak. Na kraju, poželjeti ćemo vrijednim upraviteljima doma Planinarskom društvu Obruč da na dobroj tradiciji i dalje grade i njeguju na Hahliću dobronamjernost, gostoljubivost i tolerantnost, jer to je najvažniji kriterij na kojem se temelji svaki pravi Planinarski dom i uostalom zalog je njegova opstanka u budućnosti.
Prva kuća na Hahliću
Prva ideja o izgradnji planinarskoga objekta na ovom području stara je više od 100 godina – potječe još iz 1907. godine kada riječki „Club Alpino Fiumano" naručuje nacrte za izgradnju, koji ipak nikada nisu bili realizirani. Između prvoga i drugoga svjetskoga rata područje na kojem se nalazi dom bilo je uz granicu s Kraljevinom Italijom u sklopu hrvatskog teritorija Kraljevine SHS, pa 1923. godine inicijativu za izgradnju preuzima novoosnovana podružnica Hrvatskog planinarskog društva „Velebit" sa Sušaka. Temeljni kamen za ovu prvu planinarsku kuću u primorskim planinama postavljen je 8. kolovoza 1926. godine, a već za par mjeseci 31. listopada iste godine objekt je svečano otvoren i posvećen uz nazočnost brojnih uzvanika, između ostalih potpredsjednika Narodne skupštine u Beogradu Dr. Josipa Pasarića i predsjednika sušačke podružnice HPD-a Dr. Dinka Vitezića. Zanimljivo je istaknuti da je ovaj objekt bio građen uz značajnu potporu tadašnjeg Ministarstva trgovine i industrije Kraljevine SHS na čelu s ministrom Dr. Krajačom izuzetnim promotorom planinarstva u Hrvatskoj, a gradnja je bila povjerena domaćem poduzetniku g. Lovri odnosno Ivanu Miculiniću iz Cernika. Ovaj prvi objekt na Hahliću bila je solidna kamenom zidana visoka prizemnica s potkrovljem. U narednim godinama kući je dograđen ulazni vjetrolov s juga, a nešto sjevernije od objekta sagrađena je i posebna samostojeća baraka-spremište što se može vidjeti na razmjerno brojnim starim fotografijama. Prvi opskrbnik kuće bio je g. Ferdinand Fićor, a kasnije je tu dužnost preuzela obitelj Rundić koja je tu boravila većim dijelom godine „susretljivo dočekujući i razveseljavajući planinare" . „Dom je bio skroman, uvijek otvoren i privlačan za svakog planinara, za svakog posjetioca i toj je svrsi služio sve do momenta kada je u toku II. svjetskog rata spaljen i srušen. Ne zna se točno ali prema neoficijelnim podacima okupator ga je spalio 1942. godine kako bi otežao partizanskim jedinicama da ga koriste kao logor ili sklonište i sabirno mjesto..."
Druga kuća na starim temeljima
Prva kuća je dakle u ratu bila potpuno uništena, pa dvadesetak godina kasnije 1964. godine novoosnovano društvo PD „Kamenjak" iz Rijeke pristupa obnovi odnosno izgradnji nove kuće na starim temeljima. Objekt je tada građen uglavnom na osnovi entuzijazma, dobrovoljnog rada planinara i samodoprinosa, pa se izgradnja otegnula kroz nekoliko godina. Spominje se da su graditelji-planinari ugradili u novi dom više od 15.000 radnih sati i više od 100 tona materijala koji je prenašan do gradilišta na konjima i dijelom na leđima planinara . Dom je bio konačno svečano otvoren 30. studenog 1968. godine. Urušeni materijal od stare kuće iskorišten je za formiranje slikovitoga platoa neposredno ispred novog objekta koji je ostao identično orijentiran i donekle sličan starom, no ovaj put sazidan od ožbukanih plinobetonskih blokova (siporexa) dijelom obloženih daščanom oblogom, drvenom krovnom i međukatnom konstrukcijom, drvenim prozorima i podovima, prekriven obojanim limenim pokrovom. Objekt je bio veličine 10 x 6,5 m, s centralnim bočnim ulazom sa zapada kojim se neposredno ulazilo u središnji prostor kuće – mali hodnik sa stepeništem povezan na južnoj strani s blagovaonicom vezanom na kuhinju, a na sjevernoj malom prizemnom sobom i zahodskom kabinom. U potkrovlju su bile dvije sobe od kojih je južna imala izlaz na balkon, a sjeverna prozorčić na zabatu. Sveukupno je u domu bilo petnaestak kreveta. Dom je sa sjeverne strane u sklopu prizemlja imao i dodatnu uvijek otvorenu sobu-sklonište s dva kreveta kojoj se pristupalo izvana. Od prve prijeratne kuće je ostala sačuvana mala zidana cisterna neposredno uz objekt od svega nekoliko kubika spojena na krovne plohe objekta, ali je 1970.godine nešto poviše doma izgrađena dodatna veća cisterna kapaciteta 15 m³ s betoniranom sabirnom površinom za vodu. Od tog vremena objekt je ostao gotovo nepromijenjen do sredine osamdesetih, te je uz redovite radove na održavanju korisno služio planinarima i svim drugim posjetiteljima. Bio je redovito otvoren vikendom kroz cijelu godinu, a dobar glas se brzo širio među planinarima, pa je samo u prvih desetak godina poslije obnove u upisnoj knjizi zabilježeno preko desetak tisuća posjeta. U tom razdoblju, prvih 13 godina domar je bio g. Felker, zatim se je u kraćem vremenu izmijenilo nekoliko domara, a naposljetku od 1980. godine domar je g. Davor Šupak koji je tu dužnost na osebujan način predano vršio punih 26. godina sve do 1. studenog 2006. godine.
Novi vlasnik i upravitelj
U devedesetima objekt na Hahliću postaje predmetom neugodnog formalno-pravnog sporenja između PD Kamenjaka i novo ustanovljene Općine Jelenje koja na temelju pravomoćne presude 1998. godine postaje vlasnik objekta , te ga daje na upravljanje planinarskom društvu Obruč. Bez obzira na sve, dom je kroz cijelo to vrijeme redovito otvoren vikendima, čemu najviše doprinose neumorna dežurstva domara Šupaka, koji 2002. godine odnosi i priznanje od strane HPS-a kao „Najbolji domar u Hrvatskoj". Između ostalog, ovo priznanje domaćem domaru pokazalo se kao dodatni motivacijski faktor aktivnom vodstvu PD Obruča koje uz svesrdnu financijsku podršku Općine Jelenje u narednim godinama naručuje projekte i pokreće opsežnu obnovu i dogradnju doma. Neposredno nakon velikog šumskog požara u Potkilavcu, u jesen 2004. godine prišlo se preventivnom proširenju postojećeg kolovoza do Hahlića ovdje trasiranog od davnine zbog omogućavanja pristupa vatrogasnim vozilima, što se na nesreću već u kratkom vremenu pokazalo opravdanim. Nažalost, kako je već to kod nas uobičajeno, proširenje je napravljeno izuzetno grubo i neuredno, na brzinu i bez prijeko potrebnog smislenog odnosa do osjetljivog prirodnog okoliša i krajobraza. Prošireni put poslužio je pri obnovi i transportu materijala za planinarski dom i očito je ovaj zahvat imao svoje opravdanje i u planiranoj predstojećoj obnovi doma. Radovi na samom domu započeli su u proljeće 2005. godine kada je napravljen temelj za dogradnju na sjeveru, zamijenjena drvena građevinska stolarija i obnovljeno južno pročelje s balkonom. U jesen 2006. gradi se i dovršava prigradnja na sjeveru. Taj dio je prekriven novim zelenim prefabriciranim limom, izvana je bio ožbukan, a iznutra je bila postavljena lamperija i podovi.
Najnoviji projekt obnove i uređenja
Početkom 2007. godine, kada su radovi na obnovi dakle već bili poodmakli u dobroj mjeri, uključili smo se i sami u proces obnove. Na usput postavljeno pitanje što s postojećim, u osamdesetim godinama neskladno prizidanim ulaznim predprostorom i upitnom krovnom konstrukcijom iz 1968. godine ponudili smo odgovor potpuno novim projektom. Unatoč velikim projektantskim ograničenjima s obzirom na specifičnost situacije u kojoj smo se našli, predloženi projekt je prihvaćen s neskrivenim odobravanjem od strane predstavnika naručitelja - načelnika općine, članova planinarskog društva i stručne javnosti. Izdizanjem središnjeg dijela krova u odnosu na postojeći krov i njegovim protezanjem na zapad izvan postojećega tlocrta kuće niz padinu, natkriven je ulazni predprostor, ali je dobiven i prostor za relativno prostrane i prozračne sanitarije „izvan kuće". Kuća je dobila novu dimenziju – potpuno je nestao nezanimljivi objekt dobiven pukim produžavanjem postojećega na sjever, a južno je pročelje sačuvano kao zaštitni znak i simbol stare kuće. Središnji prostori u objektu izdizanjem dijela krova dobili su veliki otvor prema istoku u razini potkrovlja i veću visinu, čime je omogućeno smještanje normalno dimenzioniranih stepenica za kat. To je na tragu veće sigurnosti i komotnije upotrebe s obzirom da je udvostručen i broj postelja na katu, no svakako je za istaknuti kako je postojeće tamno i strmo stepenište centralno smješteno u objektu tako pretvoreno u atraktivan prostor ulaza u objekt. U prizemlju se ovaj prostor otvora i u poprečnom smjeru novim širokim otvorima prema lijevom i desnom boravku koji su tako i vizualno povezani. Novi tlocrtni raspored prizemlja diktiralo je zatečeno stanje, ali i planirana mogućnost parcijalnoga korištenja kako kuhinje tako i prostora boravka s obzirom na znatne oscilacije u broju posjetitelja tijekom godine. Uza sve, dom je zadržao okvire malog planinarskog objekta s ukupno 30 ležajeva i četrdesetak sjedećih mjesta, a po uzoru na stari dom i dobru praksu u sklopu prizemlju je zadržana izvana dostupna uvijek otvorena soba-sklonište. Neposredno uz objekt na sjeveroistoku u teren polu-ukopana je drvarnica, spremište i prostor za agregat, a na jugoistoku je ukopana nova velika cisterna za vodu. Radovi na realizaciji našeg projekta započeli su u lipnju 2008. godine, uz neopisive probleme. Doslovno nepismene izvođače radova koje je tvrtka Slavina d.o.o. iz Rijeke kao nositelj ugovora tu angažirala bilo je prije svega potrebno naučiti brojevima. O svemu možda najslikovitije govori činjenica da je prilikom prvog posjeta gradilištu u svrhu projektantskog nadzora zatečeno gotovo nevjerojatno stanje: niti jedna mjera (dužina, širina, visina) niti jednog izvedenog zida ili podloge nije u skladu s projektom. Prozori se pojavljuju po slobodnom nahođenju zidara na obodnim zidovima posvuda, vrata su zazidana, stupovi zamijenjeni zidom, podovi betonirani previsoko i niti približno po kotama u projektu. Ovakvo stanje zahtijevalo je naročito zauzimanje s naše strane zbog nespremnosti naručitelja na raskidanje ugovora utemeljenog na javnom natječaju. Nismo skrivali razočaranje, upozoravajući sve sudionike da sve treba krenuti ispočetka jer praktički nema elementa koji je na mjestu i kojega bi se moglo tolerirati. Sve smo počeli iznova i na kraju je ipak s velikim teškoćama nekako zaključena prva faza grubih zidarskih radova. Stanje se je iz temelja popravilo kada u jesen prošle godine na javnom natječaju za dovršetak radova posao dobiva tvrtka Dobra gradnja d.o.o. iz Škrljeva vođena od strane savjesnog Darinka Arapinca. Iako je zima pred vratima i izuzetno kišovita jesen g. Arapinac sa svojim kooperantima u pohvalnoj suradnji s arhitektom uspijeva izraditi veliku novu cisternu za vodu uz objekt, novu krovnu konstrukciju i prekriti objekt novim pokrovom kako bi zaštićen prezimio. Već u veljači ove godine nastavlja se s radovima, dolaze vodoinstalateri, električari, stolari... Unatoč vrlo zahtjevnim uvjetima posao dobro napreduje i opsežni radovi postaju svakim danom bliže dovršetku. Postavljene su nove pločice, kompletno ožbukani i oličeni zidovi, postavljeni drveni podovi, obloge, izolacije. Izrađena su i ugrađena unutarnja i ulazna vrata, drvene stepenice, spušteni stropovi. Izvedena je potpuno nova električna instalacija, razvod vode i kanalizacija. U sanitarijama i kuhinji su u pod ugrađeni grijači protiv smrzavanja, ugrađeni su posebni pročistači za kišnicu i crpka za vodu, posebno su projektirana i izrađena unikatna rasvjetna tijela sa štednim sijalicama... Rezultat dobre suradnje između projektanta i izvođača ovaj put nije izostao, unatoč određenoj napetosti u odnosu s predstavnikom naručitelja; Opsežan i zbog udaljene lokacije izuzetno zahtijevan posao obnove planinarskog doma stajao je Općinu Jelenje više od 800.000,00 kuna, a iz proračuna Primorsko-goranske županije izdvojeno je dodatnih 350.000.00 kn. Za vrijeme trajanja radova, zbog njihova opsega i sigurnosti, dom na Hahliću je bio zatvoren za posjetitelje. Nakon jednogodišnje stanke članovi PD Obruč prigodnom su zakuskom obilježili dovršetak radova i ponovno otvaranje doma 18. srpnja, dok je službeno otvorenje kao što su izvještavali mediji bilo u četvrtak 30. srpnja ove godine uz nazočnost Župana Primorsko goranske županije, načelnika Općine Jelenje, predstavnika PSH i određenog broja planinara. Unatoč otvorenju, svemu navedenom i napravljenom, na Hahliću u planinarskom domu i oko njega ostalo je još razmjerno puno posla. Nedostaje unutarnja i vanjska oprema za koju je izrađen projekt. Na izvedbu čeka druga faza električne instalacije koja uključuje dobavu i stavljanje u funkciju male vjetro-elektrane i elektro-naponskih solarnih modula s akumulatorskom stanicom. Nedostaje, ono što je možda i najvažnije za planinarski dom, temeljito čišćenje i uređenje okoliša, izrada podzida terasa, prilaznih stepenica... Također, uređenje i rekonstrukcija obližnjih kalića kao vrijednog toponima i dijela kulturne i graditeljske baštine, nikako ne bi trebalo preskočiti i prepustiti propadanju.
Na kraju, valjalo bi uložiti napor i određena sredstva da se razbacani materijal i neuredno izrovana trasa prilaznog puta odnosno starog kolovoza u svojoj cijeloj dužini smisleno uredi i sanira. Njegovo korištenje moralo bi biti krajnje ograničeno, a sam put morali bi zaista nastojati pretvoriti u planinski kolovoz, kao što je to nekad bio – zanimljiv krajobrazni element.
Već sada ovo dugujemo generacijama koje su nam ostavile baštinu i onima koji će doći poslije nas.
***
Planinarsko društvo Obruč iduće će godine 29. i 30. svibnja u domu na Hahliću po prvi puta u povijesti ugostiti Dane hrvatskih planinara. Vjerujemo da će do tada dom biti u potpunosti dovršen i njegov okoliš besprijekorno uređen. Biti će to lijepa prigoda za poziv na svečanost planinarima svih generacija i posebnu zahvalu svima koji su doprinijeli izgradnji, održavanju i trajanju doma na Hahliću u njegovoj dugoj i zanimljivoj prošlosti.
Dobrodošli na Hahlić.
Ivan Juretić, arhitekt
Prilozi:
Fotografija 1
Prva planinarska kuća na Hahliću snimljena u jesen 1926. godine. Na fotografiji se može vidjeti da je kuća već bila pokrivena, ali radovi još nisu bili okončani. Izvodi se potporni zid terase koji je ostao u originalnoj izvedbi na svom mjestu sve do lani, kada je najnovijom obnovom objekta zamijenjen novim zidom na kojega je sada oslonjen produženi krov objekta.
Fotografija je iz zbirke pokojnog Ivana Mičetića, objavljena ljubaznošću unuka Slobodana Margana.
Fotografija 2
Fotografija doma na Hahliću napravljena 3. svibnja 1931. godine. Uspoređujući stanje na fotografiji iz 1926. godine vidi se kako je kući prizidan ulazni predprostor, proširena terasa, popravljena pristupna cesta i napravljena pomoćna zgrada na sjeveru... Zanimljivo je da je potporni zid terase i prilazno stepenište koji su tada bili prizidani ostali na licu mjesta u upotrebi do danas. Fotografija je također iz zbirke pokojnog Ivana Mičetića, objavljena ljubaznošću unuka Slobodana Margana.
Fotografija 3 (DSCN5331)
Fotografija stražnjeg/sjevernog pročelja stare kuće iz srpnja 2006. Na slici se može vidjeti kući prizidan temelj za buduću dogradnju. (autor I. Juretić)
Fotografija 4 (DSCN6207)
Fotografija kuće iz veljače 2007. godine. Dogradnja je stavljena pod krov (zeleni dio krova), ugrađena je nova aluminijska građevinska stolarija i obnovljeno je južno pročelje s balkonom i dio istočnog pročelja. (autor I. J.)
Fotografije 5 i 6 (DSCN6216 i DSC2127))
Glavni ulaz u planinarski dom Hahlić s prizidanim predprostorom iz osamdesetih snimljen u veljači 2007. godine. Na fotografiji 6 je isti ulaz poslije obnove. (autor I. J.)
Fotografija 7, 7a (DSC1186 i DSC1187)
Krajem listopada 2008. godine sa stare kuće je skinut krov i betonirana nova velika cisterna za vodu uz jugoistočno pored kuće. (autor I. J.)
Fotografija 8 i 8a(DSC1264 i DSC1270)
U studenom 2008. izrađena je potpuno nova krovna konstrukcija s izdignutim središnjim dijelom krovne plohe. Ovi zahtjevni radovi na krovu izvedeni su upravo majstorskom vještinom prema detaljnom izvedbenom projektu u neobično teškim uvjetima rada. (autor I. J.)
Fotografija 9 i 9a (DSC1288 i DSC1281)
Krov je prekriven prefabriciranim limenim sendvič panelima s izolacijskim PU punjenjem. Zanimljivo je da su pojedini paneli ugrađeni na zapadnoj krovnoj plohi dužine gotovo 10 m i kao takvi u komadu transportirani na Hahlić! (autor I. J.)
Fotografija 10 (DSC1959)
Na planinarskom domu na Hahliću u lipnju 2009. godine izvođeni su završni obrtnički radovi; Ugrađena je unutarnja stolarija, podovi, pergole, klupčice na prozorima, postavljena je daščana obloga na pročelja i nanesena fasadna žbuka... (autor I. J.)
Fotografija 11 (DSC2066)
Članovi PD Obruč na zajedničkoj fotografiji ispred obnovljenog planinarskog doma Hahlić, 18. srpnja 2009. (autor I. J.)
Pečat povodom Dana hrvatskih planinara 29. i 30. svibnja 2010. na Hahliću. (Veličina: 35x55 mm). (autor I. J.)