Izlet u nepoznato

Podkilavac, 2. listopad 2012.

Približava se nedjelja 30. rujna, ide se na izlet u nepoznato.. kamo se ide? Nešto mi govori da svi znaju ali nitko neće reći, uglavnom se propitkuje.. znaš li ti?.. ne znam.. ma znaš samo nećeš reći. Kakvo će biti vrijeme? Vrte se prognoze na internetu.. na zapadu oblačno i kiša, na istoku sunčano.

Nedjelja ujutro, malo poslije 5 sati, skuplja se društvo u Dražicama, opet pitanja kamo se ide i pogledi u nebo. Blagdan Mihoje, šator se polako prazni. Ukrcavamo se u autobus, krećemo, prati se cesta.. kamo će autobus? Prolazimo tunel Trsat i most, misterij se raspetljava, ide se na zapad u Sloveniju ili Italiju. Skrećemo prema Pasjaku, prolazimo granicu, vodič nas obavještava da će se cilj izleta saznati u 10 sati. Sviće, u daljini se naziru sivi oblaci, biti će kiše. Otkriva se cilj, ide se na Creta di Timau, vrh je na 2217 metara. U daljini sivi oblaci, ne izgleda bajno, Vedran nam daje da odaberemo, na Kokoš 1 sat i 30 minuta ili planirana Creta di Timau. Za Kokoš nije bilo zainteresiranih, ide se na Cretu. Kod Udina se otvorilo nebo, pljušti kiša.. možda smo ipak trebali ići na Kokoš? Ipak, kiša polako prestaje, dolazimo u Timau, mali simpatični gradić.

 

Zaustavljamo se na parkingu kod stare katedrale, pogled nam skreće na impozantnu stijenu iza katedrale, visoku oko 1000 metara, da li je to naš cilj?.. na info-panelu otkrivamo da je to Gamsspitz.

Krećemo prema vrhu, na početku tabela, „Sentiero 402 - Rif. Casera Pramosio“, to je naš put, „Sentiero 452“ – vodi na Gamsspitz. Počinje lagano sipiti kiša, putem popločenim kamenim oblutcima stižemo u šumu, strmo je i sklisko, kako će biti za nazad? Dejan je nestao u šumi, nakon jučerašnje ultre na Cresu ovo mu je vjerojatno šetnja. Dolazimo do kapelice Jegarastl, mali odmor, sparno je, skidamo kabanice, nisu baš od neke koristi, skroz smo mokri od znoja možda bi bilo bolje bez kabanice.

Kod kapelice putokaz, desno ide put 402 za Rif. Casera Pramosio, lijevo ide put 452 za Creta di Timau 3 sata, odabiremo direktni put za vrh. Nakon nekog vremena jedna grupa se odvaja prema domu, veća grupa nastavlja kroz šumu, pa preko stijena, nakon što se pređe potok put oštro skreće u lijevo, u daljini se vide serpentine.

  

Kiša prestaje padati, oblaci se razmiču, istoku nazire se Rif. Casera Pramosio. Na momenat je provirio i vrh. Nakon 2 sata hoda, dolazimo do visine od oko 1800 metara, vrh je još daleko i ponovo u oblaku, sklisko je a kiša opet počinje sipiti, veća grupa odluči vratiti se.

 

Mala grupica nastavlja, markacije su sve lošije, idemo još pola sata gore pa ćemo prema situaciji odlučiti.. ići naprijed ili vratiti se. Dolazimo do sedla, markacije više nema, sa grebena nas gledaju divokoze, tu smo na oko 2000 metara. Oblak i dalje skriva vrh. Kiša je stala, vedri se, do vrha se treba penjati malo više od 200 metara, oko 40-tak minuta, ipak smo se odlučili vratiti.

Silazimo, staza je skliska ugažena i već pomalo blatnjava. Sunce proviruje, zastajemo kod kapelice Jegarastl, mali predah, komentari o izletu vremenu, pa silazak u mjesto. U Timau nas je dočekao Dejan, kaže da je bio na Gamspitzu… Na kraju osvježenje u rijeci T. But. U pet sati vraćamo se za Rijeku, u Dražice dolazimo oko 9 navečer, a u Dražicama gužva, Mihoja završava, muzika, šator je pun… šta je bilo dalje možete pretpostaviti :)

Ostale fotografije sa izleta pogledajte na našoj fotogaleriji.